Živorad Antonić
MLADEŽ, TAČKA KOJA MOŽE IZMIJENITI ŽIVOT IZ KORIJENA
Oko Sunca se obrću sve planete. Sunce je izvor života na planeti Zemlji. Mnoge civilizacije u istoriji su Sunce imale kao vrhunsko božanstvo. Svjetlost, čiji je Sunce izvor, je simbol dobrog, pozitivnog, simbol života.
Ali, sve civilizacije imaju vrhunsku mudrost satakanu u jednoj riječi. Umjerenost.
Kao mali, često sam slušao moju babu Đuku dok mi tepa: „Imaš mnogo mladeža. Bićeš mnogo srećan.“ Ali, sreća se zaslužuje i čuva. Ljeta sam kao mali provodio u cjelodnevnoj igri sa drugovima ili sam pomagao djedu i babi u seoskim poslovima. Naravno, najčešće bez majice. Ljeto je. Vruće je. Da pocrnim. Nisam znao da, kako sam kasnije naučio, koža pamti i da preveliko izlaganju Suncu, a posebno opekotine mogu da izazovu velike probleme.
Kasnije, u mladosti i zrelom dobu, ljeto sam volio zbog sunca, sunčanja i kupanja. More, rijeka, jezero, nije važno. Volio sam vrijeme provoditi u vodi i pored vode. Ni tada nisam znao da i u tome treba imati mjere. Odlazak na more je bio idealan period da se moja ljubav prema vodi i suncu iskaže u najvećoj mogućoj mjeri. Odlazak u apartman, na dnevni odmor oko ručka je bilo uzaludno potrošeno vrijeme. Sunčanje i plivanje cijelog dana. Kao student sam ljeta koristio i da se zaradi nešto novca u slobodnom vremenu. Naravno, rad na otvorenom se podrazumijevao. I ponovo bez majice, šešira, kreme sa zaštitnim faktorom…
U februaru 2016. godine,u mojoj 41. godini, na unutrašnjoj strani butine desne noge sam primjetio novi mladež. Sasvim običan. Jedan više, ništa strašno. „Mnogo mladeža je velika sreća“, sjetio sam se bakinih riječi. Nedugo zatim sam primjetio da se pojavio još jedan mladež. Kao da se novi mladež podijelio. Tada sam zakazao pregled kod dermatologa.
Doktorica je mladeže pregledala i reka: „Nije to ništa. Ti ćeš to oprati.“ Meni je taj i takav odgovor bio čudan. Vodim računa o ličnoj higijeni i nije mi bilo jasno kako se pojavilo nešto što ću ja oprati. Nečistoća se redovnim pranjem smanjuje, a ne širi. Ali, ona je doktor. Ona zna. Kontrola nije zakazana i ja sam to pitanje arhivirao. Pitanje je riješeno.
U decembru iste, 2016. godine sam primjetio da je „noviji“ mladež postao tamniji, da je malo narastao i u širinu i visinu i da je postao hrapav. To me podstaklo da zakažem novi pregled, ali kod drugog dermatologa. Termin sam dobio tek u februaru 2017. godine. Od tog decembra 2016. do februara 2017. godine „noviji“ mladež je tri puta otpao kao krasta. Na mjestu na kom je bio „noviji“ mladež počelo je da raste novo tkivo. Izraslica lijepe crvene boje.
U trenutku pregleda kod novog dermatologa novonastalo tkivo je bilo veličine zrna graška, lijepe crvrne boje, neravne površine poput karfiola i neprestano je vlažilo. Doktorica me poslala na Kliniku za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju Kliničnkog cenra Vojvodine.
Doktorica Aleksandra Popović koja me pregledala predložila je da se nastala promjena ukloni i da misli da neće biti problema, da je u pitanju benigna promjena. U trenutku uklanjanja, sredinom aprila 2017. godine, promjena je narasla do veličine zrna grožđa. I dalje je bila lijepe crvene boje i dalje je vlažila.
Maja 2017. zazvonio je telefon. Sestra Jelena sa plastične hirurgije. Da se odmah javim na kliniku. Nije dobar znak, pomislih. Sutra saznajem da je promjena maligna. Tumor kože. Melanom.
Vijest sam primio mirno. Stoički. Prijedlog, što hitnija nova operacija. Stigao sam do auta sa namjerom da idem da pripremam nalaze za operaciju. Sjeo sam u auto, još jednom pročitao nalaz i shvatio da se velika opasnost nadvila nad mojim životom. Nisam znao šta je melanom, ali sam znao šta znači maligni tumor. Suze su potekle same. Svijet mi se srušio. Da li je ovo kraj? Pribrao sam se brzo i krenuo mirno u nešto što traje već gotovo osam godina i što će još dugo trajati.
Operacija je obavljena 10. maja 2017. Izvršeno je uklanjanje tkiva oko promjene na desnoj nozi. Sa lijeve noge je uzeta koža kojom je pokriveno mjesto na kom je rađen zahvat. Petnaestak dana kasnije, prvi put sam vidio posledice hirurške intervencije. Na mjestu na kom je bila promjena stojala je rupa u koju se mogla smjestiti jabuka pristojne veličine. Ali, tako je moralo.
U julu 2017. je bila nova operacija. Razlog, uvećani limfni čvorići u desnoj preponi. Melanom se širio. Rez od četrdesetak centimetara, 25 šavova.
Neposredno posle buđenja iz anestezije dolazi da me obiđe prijatelj, ugledni hirurg jedne klinike Kliničkog centra Vojvodine, i savjetuje da se javim profesorici Lidiji Kandolf Sekulović, sa VMA. U to doba lijek za melanom u cijelom svijetu je bio daleko od zadovoljavajućeg i jedino rješenje je bilo uključivanje u kliničke studije u inostranstvu, a profesorica Lidija je pored svoje velike stručnosti i znanja bila povezana sa velikim svjetskim klinikama i pomagala je ljudima iz Srbije da nađu slamku spasa.
U septembru 2017. sam ponovo operisan. Zahvat je trajao tri i po sata. Da je melanom opasan i uporan rival dokaz je i da sam imao hirurški zahvat i u decembru 2017. godine te dva zahvata u maju 2018. godine.
U junu 2021. mi je prepisana imunološka terapija koju podnosim dobro. Primam je svake četiri nedelje na Institutu za onkologiju Vojvodine. Hvala Dobrom Gospodu, stabilnog sam zdravlja, nema daljeg širenja bolesti i vjerujem da sam uz pomoć Dobrog Gospoda završio sa melanomom.
Veliku, nemjerljivu, pomoć sam dobio od moje supruge Ljiljane, sestara i majke, ali i od velikog broja prijatelja koji su, svako na svoj način, prošli sličnim putem kojim i ja hodim. Profesor doktor Lidija Kandolf je osoba koja je svojim znanjem, požrtvovanjem i stavom uvijek tu kao svjetionik koji uliva sigurnost, a porodica i prijatelji puni jedra pozitivnim duhom i vjerom da bolji dani tek slijede.
Optimista i pozitivac sam od rođenja, ali svi ovi ljudi su mi dali ogromnu pomoć i podršku i na tome im neizmjerno hvala i molim Dobrog Gospoda da ih zbog svega toga bogato nagradi.
Posle gotovo osam godina druženja sa melanomom mogu slobodno reći da mi se život iz korijena izmijenio. Postao sam svjestan nekih skrivenih kvaliteta, stekao nove, prave prijatelje. Trudim se da pomognem i znanim i neznanim. Shvatio sam da Srbija i zemlje regiona zapadnog Balkana imaju odlične ljekare velikog znanja i još većeg srca, ali i sa preteškim teretom obaveza.
Preko udruženja sarađujem i sa ljudima u zemljama okruženja koji su pregrmili melanom, ali i Evropi i svijetu. Taj rad i druženje mi je dalo za pravo i snagu da istrajem i dodatno naoružalo vjerom u pobjedu. Sa sjetom, uz dubok uzdah se sjetim prijatelja koji nisu imali sreće sa melanomom kao ja. I ne krijem. Suza poteče za Minjom, Dragišom, Ivicom, Mladenom, Emilom…
Trudim se da vodim kvalitetan život. Imam planove. Trudim se da uvijek i na svakom mjestu apelujem na ljude iz svog okruženja da čuvaju svoje zdravlje, posebno svoju kožu.
Nebrojeno mnogo puta sam ponovio da se u mjesecima od maja do kraja septembra u periodu od 11-16 ne izlažu suncu, da nose košulje i majice sa dugim rukavima, pantalone sa dugim nogavicama, kape, sunčane naočare, koriste kreme sa visokim zaštitnim faktorom, da ne idu u solarijume, da bar jednom godišnje odu na pregled kod dermatologa, a jednom mjesečno rade samopreglede.
